Čarobno strašilo


U polju je stajalo strašilo napravljeno od slame. Bilo je obučeno u plavi kaputić i stare hlače. Na glavi je imalo veliki slamnati šešir iza kojeg bi sakrilo pogled ako bi jako zasjalo sunce.

Naizgled, činilo se kao da je to najobičnije poljsko strašilo kao i sva ostala strašila koja su stajala u raznim vrtovima, livadama i poljima. No, ipak, to je bilo čarobno strašilo.
To su najbolje znali stanovnici obližnje šume koji bi noću šetali i dolazili u polje. Često su ga posjećivali mali bodljikavi jež, mudra sova, nestašni mišić i druge životinje. Svi oni su dolazili u polje kako bi slušali nezaboravne priče koje je pričalo strašilo.
Jednom su poželjeli da im ispriča kako je ono postalo čarobno stašilo. Jer danju je strašilo nepomično stajalo u polju, a svaku noć kad bi mjesec već bio visoko na nebu, strašilo bi nekoliko puta pljesnulo rukama, zavrtilo svojim šeširom i započelo veselu jesensku pjesmu.

Pričalo im je kako se jedne davne jeseni kad je ono bilo još mlado strašilo, kad mu je njegov plavi kaputić bio još sasvim nov, a šešir bez ijedne rupe, dogodilo nešto čudno. Baš te jeseni, u polju, na tom mjestu gdje stoji i danas, pojavila se jedna bundeva. Kad je pala noć, a na nebu zasjao mjesec, bundeva je tiho puhnula u nepomične obraze strašila te ga tako oživjela.

Pričali su cijelu noć, a strašilo je moglo mahati rukama, tapkati nogama, pjevati i plesati. Naravno, strašilu se to jako svidjelo pa je upitalo bundevu kako je izvela tu čaroliju. Bundeva mu je objasnila kako je ona začarana i ako to više ne želi biti mora potražiti nekog na koga će prenijeti tu svoju čaroliju. Umorila se od puno budnih jesenskih noći iz godine u godinu, ispričala je tisuće priča i otpjevala bezbroj jesenskih pjesmica. Sada je željela u miru i tišini provesti svoju posljednju jesen.
Te davne jeseni strašilo i bundeva su se dogovorili da će ona svoju čaroliju prenijeti na njega, a kada ono više ne bude htjelo biti začarano, samo mora pronaći nekog kome će tiho puhnuti u obraze i začarati ga. Strašilo je odlučilo još nekoliko jeseni provesti začarano, a onda će krenuti u potragu za nekim koga će razveseliti poklonivši mu svoju čaroliju.

Josipa Franjić Radulović

(ilustracija: Gordana Ivković)

 

povratak